HSI-HAO
(jedna ekološka priča)
                       
                                                    

I

Taj sunčani dan je Li-Pei, kao uostalom i svaki drugi, uzeo pribor za pecanje i zaputio se ka obližnjem jezeru na uobičajeno mjesto kako bi ribario.
Čim je kročio na put oko njega se okupila grupa mjesnih derana koja su počela daga zadirkuju svojim pitanjima - "Dobri starče, što ćeš ovaj dan uloviti? Da li će biti ulov bar uduplan?".
"Ako, ako djeco. U to možete biti sigurni" - osmjehivao se veselo.
Kada je stigao na odredište prostro je u hlad jednog stabla slamnu prostirku; našao rašlje koje je ranije bio pobio u zemlju; raspremio štap; zabacio i legao dremuckati pri tom oslonivši se na deblo.
Radoznale oči malog His-Haoa su pomno pratile sve što se odvijalo na priobalju. Nije mu bilo jasno zašto dobri starac već decenijama ide u ribu; ne traži mamce, niti donosi lovinu.
A tako znači; u tome je tajna" - prozbori za sebe i napusti svoje skrovište.

II

"I da li ste spremni da sutra idete sa mnom da vidite tajnu starog Li-Pea" - pitao je His-Hao derane iz ulice. - "Zasigurno će vam biti zabavno."
Svi se složiše da sutra slijede naum His-Haoa te da na dovoljnoj udaljenosti slijede starog Li-Pea kako bi pronikli tajnu vjekovnog pecanja bez lovine. Tim više radoznalost su im podgrijavale i priče njihovih roditelja o iluzornom ribolovu veselog starca.
Sutradan, ustvari kao i svaki drugi, Li-Pe je pripremivši pecački pribor izišao na obalu jezera na istom mjestu na kojem je uobičavao ribariti i tananim, gotovo ceremonijalnim redoslijedom, okončao sve pripreme; zabacio i pokrivši lice šeširom ispletenim od pirinčane trske prepustio se svojoj meditaciji.
Poslije stanovitog vremena His-Hao uze kamenčić i baci ga u vodu. Li-Pe se ni ne pomjeri. To je bio dovoljan znak da je utonuo u san. Tiho i nečujno poput sijenke His-Hao je prišao štapu; izvadio kraj niti; zavezao udicu; te stavivši i mamac nanovo sve bacio u vodu. Potom se vratio drugarima i čekao.

III

Prepušten bezbrižnim i sigurnim mislima u snenom blaženstvu Li-Pe nije ni mogao primijetiti da riba grize. Štam se njihao neko vrijeme i potom smirio. Starac je veselo razbudivši se ustaljenim redoslijedom pristupio spremanju svog pecačkog pribora jer je ribarenje bilo gotovo za današnji dan. Bi zatečen kada je uzevši štap osjetio neuobičajenu težinu na drugom kraju. Brže bolje izvadi nit iz vode i vidjevši na niti mamac i uhvaćenu - već mrtvu ribu - pade ničice urlajući od bola. Dugo je tako proveo na svu zaprepaštenost onih koji su promatrali taj prizor.
Kada je uspio malo da se pribere; iskopao je rupu u zemlji i izgovarajući molitvu mrtvima po zatrpavanju iste pobo drvenu letvu na kojoj je predhodno nešto ispisao.
Zatim se zaputio ka čunu koji je nedaleko bio ukotvljen, odvezao ga i isplivao ka sredini jezera. Derani su nijemo promatrali sve što se dešava zbunjeni tim što je Li-Pe radio obzirom da im biješe poznato da ne zna da pliva.
Počeo je veslati ka sredini jezera i molitvu je izgovarao sve glasnije i glasnije sa svakim zaveslajem. Kada je pristigao na mjesto za koje je vjerovao da je njegova sudbina; zanijemio je i zagledavši se ka Istoku po posljednji puta skočio je u hladnu vodu.
Sva su se djeca razbježala zbunjena tim što se odigravalo na njihove oči, samo je His-Hao otrčao do humke za ribu kako bi pronikao i kraj priče.
Na dasci su osim imena Li-Pe bile ispisane neke brojke od kojih je zadnja obilježavala današnji dan.

              Topola; 26.04.2000.

            Sokolović Emir