Emir Sokolović rođen je u Zenici 04.05.1961. god. Književni prvenijenac, dvojezičnu stihozbirku “Gdje i zašto” objavljuje pri Ediciji “Foreman” iz Bergama – Italija. O pomenutoj knjizi je u italijanskom časopisu “il micco” – između ostalog – pisao i italijanski književni kritičar i pjesnik Salvatore Sorbello koji je u tom periodu bio predsjednik žirija za dodjelu italijanske nacionalne nagrade za poeziju i prozu. Po objavljivanju imenovane knjige nerijetko je uzimao učešća u književnim manifestacijama gdje je, između ostalog, 1989. godine bio i jedini predstavnik iz SR BiH na jugoslavenskim susretima mladih pjesnika “Majska rukovanja” koja je putem raspisanog anonimnog konkursa organizovao dom kulture “Buda Tomović” iz Titograda. Od tada se prepustio javnoj ćutnji i radu. Aktivan rad je nastavio poklonivši, uz razumijevanje dobrih ljudi koji su volili Zenicu, prvu prodajnu galeriju umjetničkih slika. Ista je trajala sve do početka rata kada ju je iz moralnih razloga zatvorio. Tokom rata odbio je da učestvuje po bilo kom osnovu u trgovinama umjetninama.
Kako nije bio vojno sposoban iz zdravstvenih razloga početkom rata je radio pri civilnoj zaštiti u prijemu izgnanih osoba. Prvo što je učinio, kada je u pitanju pisana riječ, bio je intermedijalni performans “Apokalipsa” koja je predstavljala autorovo viđenje ludila u kome smo se našli kroz kreativno-izražajnu sinesteziju. Sam projekat je bio izveden u prostorima gradske čitaonice i, po tom repriziran u ispunjenoj sali, na maloj sceni Zeničkog narodnog pozorišta. Finale projekta su bile televizijske adaptacije za NTV “Zetel” i po tom za TV BiH, što je bio svojevrstan presedan obzirom na informativnu blokadu u kojoj se grad nalazio. Po tom je za naše novine “Oslobođenje” bezhonorarno pratio kulturna dešavanja u gradu kako bi građani BiH bili informisani o tome što se događalo.
1994. godine, obzirom na kulturnu besadržajnost, odlučuje na scenu postaviti svoj dramski tekst “Paris – ili zalud je razapinjati Krista”, te raspisuje oglas za audiciju. Na taj način je makeo tinejdžere sa ulice tokom ratnih događanja kušavši im ponuditi kvalitetniji sadržaj i načiniti otklon od onog čemu smo bili svakodnevno izloženi. Kada je sve bilo okončano iz njemu neznanih razloga i opstrukcije tadašnjeg direktora pozorišta, predstava je premijerno bila odigrana u Omladinskom pozorištu u Travniku.
1998. godine na poziv prof. Omanović Mustafe pridružuje se Zelenim, kao nezavisni intelektualac, u pokušaju uspostavljanja pokidanih ljudskih i kulturološkim mostova u regiji.
Iste godine, po povratku, objavljuje u bibliofilskom izdanju prvu BiH dvojezičnu stihozbirku “Bio je tada trska”, koju promoviše u “Karađorđevu konaku” u Topoli. To je ujedno i prvi konkretan pokušaj kulturne saradnje između dvije zemlje.
2000. godine, također u Topoli, promoviše i knjigu “Paris – ili zalud je razapinjati Krista”, gdje se kao specijalni gost pojavljuje doajen ex.yu glumišta; Goran Sultanović.
2002. godine pokušavajući isforsirati kulturološko mrtvilo u gradu sa skupinom zaljubljenika i entuzijasta učestvuje u osmišljavanju i realizaciji određenih programa u sklopu kluba “Eskada”. U istom prostoru postavlja i stalnu postavku slika iz svoje kolekcije.
2003. godine nakon 20 godina mukotrpnog rada završava i svoj roman prvenijenac “Oslobađanje” čija je promocija bila svojevrstan šok za zeničke ljubitelje i poklonike Muza. Pred gotovo punim anfiteatrom “Doma rudara” u Zenici i kontinuiranim intermedijalnim šou-om djelo i sama organizacija je bila iznenađujuća. Sam program je trajao gotovo dva sata, a sadržaji i dvorane u kojim su bili organizovani su se smjenjivali neviđenom lakoćom; od samostalne jednovečernje izložbe slika akademskog slikara Mensura Begičevića, preko najmlađih učesnika (učenika Srednje muzičke škole”), debija vokalnog okteta “Iskorak” pa do programa specijalnog gosta –Edina Karamazova koji je tim povodom i došao u Zenicu. Pomenuti naslov je doživio, za sada, dva izdanja.
Zbunjen i zatečen nebrigom, kada su u pitanju slijepe i slabovidne osobe (informaciju primio putem reportaže na Federalnoj TV), sam se upušta u projekat realizacije audio knjige s namjerom da obraduje pomenutu kategoriju stanovništva. Projekat samostalno finansira i realizuje.
Posljednji autorski projekat, realizovan 2007. godine, je bio «Apokalipsa» prilagođen za korištenje gluhim i nagluhim osobama što je, dijelom, bila i autorova donacija Udruženju koje okuplja ljude pomenute kategorije.