Radovi

TR(E)N

 

Ne zaklanjaj snovima put

Iz obijesti spuštajući kapke,

I straha da galija ne isplovi,

Okovavši pravac u grudi

Obnažene pjesmom vale

Dok od soli (s)pore vlasi

Žaleći za tananosti jer

Kotvu im oteše nehtijući

(Prosjev je dolazio s okna

i neznane osmjeh u uglu...)