1983. godine dvojezičnom zbirkom poezije "Dove e perche" Emir Sokolović, na zaprepaštenje okruženja, napušta anonimnost. Knjiga je objavljena pri Edizione Foreman iz Bergama u Italiji, a u redakterstvu Corada Massi-ja. Izbor iz poezije i prevod načinio je pjesnik Giacomo Scotti. Obzirom da je publikovana u drugoj zemlji objektivno se nije moglo imati uvida u kritičke osvrte. I s pravom, kada ju je zaborav trebao da nadvlada, 1988. godine - 5 godina po objavljivanju - predsjednik žirija za dodjelu Italijanske nacionalne nagrade za poeziju i prozu, pjesnik Salvatore Sor-bello, poslao je broj časopisa "il micco" u kome je sam predsta-vio pomenutu zbirku.

Emir Sokolović se, u međuvremenu, sporadično pojavljivao na nekim od književnih susreta u čijim zbornicima su mu bili publi-kovani neki od radova.

Intenzivno se družio sa pokojnim pjesnikom Živodragom Živ-ković-em uz koga je učestvovao u osmišljavanju programa književnog kluba pri Domu kulture "Nedeljko Radić" u Zenici. Za Emir Sokolović-a to druženje je bilo otkrivanje novih literarnih prostora obzirom da je erudicija pjesnika Živodrag Živković-a bila gotovo nesaglediva; ili preciznije rečeno - bila je srazmjerna njegovoj urođenoj skromnosti.

Po tom šalje svoje radove na konkurs mladih pjesnika "Titograd '89." koji je organizovao Dom kulture "Budo Tomović i gdje među dvadeset pozvanih mladih pjesnika biva jedini sa prostora tadašnje SRBiH.

Po povratku šalje pjesniku Giacomo Scotti-u novu stihozbirku koga je jedva umolio da načini prevod obzirom da je Giacomo imao nakanu da preostalo vrijeme pokloni sopstvenim nedo-vršenim radovima.

Sagledavši sve što se događalo u svijetu literature bivše na domovine mladog pjesnika je iziritiralo i nagnalo na odluku da više nikada ne pokuša da objavi niti jedan stih. Tada je bila očita naznaka kulturoloških reketaša koji su koagulirali sljedbenike sopstvene sujete oko sebe i izdavačkih djelatnosti gdje su se nalazili na mjestima urednika. I od tada je bilo evidentno autorovo nemirenje za koga je kvalitet određenog djela neprikosnoven. Kao takav nije se mogao uklopiti.

U periodu između prve stihozbirke i intermedijalnog projekta "Apokalipsa" koji je izveo na maloj sceni "Bosanskog narodnog pozorišta" Zenica pred gotovo punom dvoranom. Povrijeđen kao čovjek time što se odvijalo u njegovom okruženju našao je sponu sa opusom velikog slikara Albrecht Durer von Nermerk-a "Apokalipsa" i knjigom "Otkrovenje". Studiozno, sagledavši iskustvo predočenih radova, sublimirao je i ispisao petnaest pjesama gdje ih je konceptualno isprepleo sa grafičkim listovimai segmentima "Otkrovenja", koje je preuzeo kao navode iz Durer-ovog dnevnika. Dijeleći autorovu viziju svoj neskroman doprinos projektu dali su i umjetnici: Vesna Košpo, Lejla Suljić, Jasna Bašić i Sabina Kulenović.

Glavni momenat u stvaralaštvu Emir Sokolović-a bio je tekst objavljen u listu "Naša riječ" pod nazivom "Napokon i teatar" gdje je u podnaslovu stajalo "Nakon najavljenog "Zeničkog proljeća" gdje osim najave zeničani nisu vidili ništa".

Tada je, zahvaljujući nekompromisnim estetskim principima, stao sam naspram uljuljanih i etabliranih autoriteta predhodnog sistema kojima je imponovao nerad i status quo. Sporni tekst je izazvao toliko bure da drugi dio nikada nije ugledao svjetlost dana. Čak pojedinci su zahtijevali od uprave Bosanskog narodnog pozorišta-a Zenica da se autoru spornog teksta onemogući pristup Sali kada je na repertoaru neki od njihovih programa.

Obzirom na kulturološki haos u BiH autor je raspisao audiciju kako bi predstavom "Paris - ili zalud je razapinjati Krista" u svoj nesigurnosti okruženja izazvanoj ratnim djelovanjem, djecu zabavio i maknuo sa ulice. Nakon godinu dana rada povrijeđeni pomenutim spornim tekstom "Napokon i teatar" osobe koje su bile u poziciji onemogućile su da se predstava prikaže u Zenici. Nakon dugotrajnog čekanja naišavši na razumjevanje poje-dinaca "Paris - ..." je 1996. godine premijerno izveden u Omla-dinskom pozorištu Travnik. Nailazimo na jedan od prikaza predstave: "... Na daskama travničkog pozorišta mladi zenički glumci isprepleli su vrsni dramski tekst Emir Sokolović-a za koji najbližu usporedbu nalazimo u djelu "Maistor i Margarita". Riječ je o modernoj obradi klasičnog grčkog mita o Parisovom izboru između tri božice olimpijskog Panteona; izboru između ljubavi, moći i bogatstva. Autor proširuje dimenziju mita čineći njegov motiv univerzalnim poštujući drevni obrazac ponašanja i u repliciranoj sceni. Uz antički suvremena s početka stoljeća akteri drame sudjeluju u Parisovom izboru". Radi nerazumjevanja pojedinaca i njihove zavisti premijera biva i posljednjom izved-bom "Parisa - ...".

U periodu 1995. - '96., obzirom na visoke standarde, za nase novine "Oslobođenje" prati i piše prikaze kulturnih događanja u Zenici izazivajući vidno nezadovoljstvo pozicioniranih stoga što nisu navikli na realne prikaze i objektivnu kritiku.

Iste 1996. godine kragujevački list za kulturu i društvena pitanja u prvom broju, pored mnogih radova, objavljuje i pjesmu "Muče-ništvo svetog Jovana Krstitelja", što biva pretečom usposta-vljanja pokidanih kulturoloških mostova u regiji.

Nakon sastanka određenog broja entuzijasta i filantropa, tada pod nazivom "Zelena mreža Balkan '98.", osjetio je obavezu da svoju kreaciju podijeli sa ljudima dobre volje. Nakon toliko vremena iz fioke izvlači rukopis zbirke "Bio je tada trska" koja je nepunih deset godina bila zatočena sa prevodom koji je načinio pjesnik Giacomo Scotti da bi u privatnoj ediciji istu štampao u bubliofilskom tiražu od pedeset primjeraka. Promocija knjige je održana u Topoli gdje je promotor bio pjesnik Živodrag Živković - veliki Sokolović-ev prijatelj - s kojim se tada i prvi puta vidio nakon rata u BiH. Od tada će štampa u bibliofilskom tiražu i ručni rad na koričenju biti autorova prepoznatljivost.

2000. godine imamo priliku u rublici "Pisma čitalaca" da čitamo: "Dragi sugrađani i ljubitelji pisane riječi; osjećam neizostavnu potrebu da vas zamolim za razumjevanje što sam, i nakon toliko vremena čuvajući dignitet stvaralaštva, iz svoje neinformiranosti, a iz vjere u neke "autore" dozvolio da budem involviran u organizacioni sklop koji sebe naziva Udruženje književnika ZE-DO kantona. Iako sam dvojbio da je to samo još jedan eksponent oficijalne kantonalne politike dao sam se ubijediti od "sljedbenika" Muza da sam u krivu. Na žalost. Stoga smatram, kao moralan čin, svoju obavezu da javno istupim iz još jedne demagoške tamnice duha nadajući se da ću tim aktom uspjeti, bar malo, da povratim pređašnji renome. Književnik: Emir Sokolović"

2001. godine na poziv entuzijasta iz Vršca odlazi održati tribinu "Demon je riječ, Riječ je demon" i po prvi puta na teritoriji SRJ prezentirati, na opšte zadovoljstvo prisutnih, intermedijalni performans "Apokalipsa". To je ujedno bio i prvi susret ljubitelja pisane riječi iz Vršca sa tako impresivnim iskazom o stradanjima tokom rata u BiH.

Godinu dana poslije objavljivanja stihozbirke "Bio je tada trska", uvidjevši nemogućnost da predstava više ikada ugleda svjetlost dana, odlučuje se da isti dramski tekst štampa u formi knjige koja je ujedno bila i prva knjiga na ovim prostorima koja je, radi svoje specifičnosti, zahtijevala da se izvede sa CD-om kao organskim dijelom ukoričenja. I ovoga puta se u Topoli na promociji pojavila znana ekipa. Međutim, upotpunjena sa doaje-nom ex-Yu glumišta - Goran Sultanović-em - kao specijalnim gostom.

I ove godine, na jubilej dvadesetogodišnjice od objavljivanja prve stihozbirke, pojavljuje se sa romanom "Oslobađanje". Obilježavanje jubileja organizovao je samo za zvanice u prostoru "Dom rudara" u Zenici jer je autor svoj jubilej želio da daruje gradu i podijeli ga sa svojim sugrađanima.

O autoru i djelu u pogovoru Sead Pašić kaže: "U toliko je više pisac nezadovoljan načinom na koji se tretiraju i pokušavaju razriješiti problemi vezani za stvarnost i umjetnost. On je dešnjak koji živi u svijetu ljevaka. Zbog toga traži ono što se u suštinskoj umjetnosti nemilosrdno podrazumjeva - svjetlost mora na štafelaj padati s lijeve strane. Ova inverzija podrazumjeva autorovo nesuglasje i prezentom i svim stvarima vezanim za sadašnjicu. Princip drevnosti je jedini pravi princip. Nebitno je ono što je korisno, lijepo ili društveno prihvatljivo. To su efemerije i neće preživjeti više od "jednog proljeća". 

Specijalni gost na promociji bio je Edin Karamazov. Kao obilježje njegova pregalaštva objavljena je i nekomercijalna edicija "Ouroboros" u tiražu od svega deset primjeraka.

Vidno uznemiren TV reportažom o nebrizi spram ljudi koji su uskraćeni za senzus vida, 2004. godine, zatvara se i sam priprema audio verziju romana "Oslobađanje". Sam je iščitao svako poglavlje i "opremio" ga muzičkom podlogom tako da to izdanje-donacija je bila obdarena dimenzijom više. Na promociji koja se održala u amfiteatru "Dom-a rudara", donaciju Savez-u slijepih, u ime autora, predao je dr. Muhidin Pojskić. 

2005. godine - obzirom da lokalna zajednica nije imala razumijevanja za ponuđeni projekat "Audio-video slušaonice" - iznalazi načina i u dogovoru sa menadžmentom pivnice "Gatto" realizuje isti. U četiri sesije bili su predstavljeni submuzički pravci u dva segmenta. Prvi dio večeri pripadao je audio slušaonici, a drugi video projekciji reprezentenata muzičkih pravaca o kojima je bilo riječi. Ugođaj su upotpunili i eksponati akademskog slikara Mensura Begičevića gdje je na kraju jedan od eksponata otkupljen od autora i dodjeljen jednom od učesnika programa.

2007. godine autor se dao u realizaciju multimedijalnog projekta "Apokalipsa" koji je po prvi puta postavio na Maloj sceni BNP-a Zenica 1994. godine. Projekat je načinjen u formi DVD materijala sa pratećom knjigom koja je sadržala, kako grafike Albrechta Durera fon Nermerka, tako i autorske pjesme inspirisane pomenutim listovima velikog slikara. Obzirom da je projekat, dijelom, bio namijenjen gluhim i nagluhim licima reportažni dio na DVD-u je titlovan. Promocija je održana u Domu rudara u Zenici uz nesebičnu podršku mladih iz UGKR-u "Armagedon", kao i samostalnu izložbu radova akademskog slikara Mensura Begičevića. Predstavnicima Udruženju slijepih i slabovidnih osoba i Udruženju gluhih i nagluhih osoba autorovu donaciju je predao kantonalni ministar za kulturu.

2008. godine autor, obzirom na otvaranje preuređene biblioteke J.U. za smještaj nezbrinute djece u Zenici, organizuje poetsko veče za štičenike doma i kao donaciju im predaje DVD pleyer sa nekoliko primjeraka "Apokalipse". U programu učešća je uzeo i mladi muzičar Ado Klobodanović.

2009. godine konkuriše na tri međunarodna otvorena književna konkursa i u sva tri slučaja zadovoljava tražene kriterije:

- WEST HERZEGOWINA FEST No.7.

- BALKAN UNITED "Antologia opowiadani SF narodow balkaniskich" - POLJSKA

- "MELNIŠKI VEČERI NA POEZIATA" X. Međunarodni festival - BUGARSKA

Povodom konkursa "Melničke večeri poezije" na poziv organizatora bio je među gostima u Melniku (Bugarska) u periodu od 02. 10. - 05. 10. 2009. godine.